Desilo se nešto izuzetno.
Sedmog septembra 2017. U Kući Legata u Knez Mihajilovoj ulici, svojoj mašti na volju, a i na neosporno znanje
i umeće, pustila je Maja Živanović. (draže mi je parafraziranje narodne izreke
od gramatike)
A šta smo dobili?
Dobili smo Septembarski salon!
Fantastičnih 6.
Možda prepotentno zvuči. Priznaću,
smatram sebe tolikim grešnikom, da i
prepotentnost rado upražnjavam
Desio se spektakl, nešto što oni, koji
prate umetnička dešavanja, retko viđaju. (Predhodna rečenica jasno govori da
nisam mislio samo na likovna dešavanja.)
U pitanju je šest slikara: Željko Tonšić, Zoran Velimanović, Milan Tucović, Željko
Đurović, Sergej Aparin i Vladimir
Dunjić, sa svojom likovnom alhemijom, predstavljenoj u pet soba legata. Da, alhemija. Razlog iznad svih da me privuče.
Nisam, u celosti, pogledao izložbu, nisam čak čuo ni
reči njenog otvaranja, čak i ne znam ko
se oglasio i ko je koga spominjao i zahvaljivao.
Ubeđen sam, ovo otvaranje je bilo drugačije od drugih. Onih gde par ljudi hvali umetnika, a on ćuti pored njih (skrštenih ruku), ne znajući gde da gleda dok ga hvale, pa još u jednom momentu pomisli kako je sva ta izrečena fantazmagorija istinita.
Iskreno, od gužve nisam mogao da priđem i čujem reči sa kojima je zvanično otvorena izložba.
Ubeđen sam, ovo otvaranje je bilo drugačije od drugih. Onih gde par ljudi hvali umetnika, a on ćuti pored njih (skrštenih ruku), ne znajući gde da gleda dok ga hvale, pa još u jednom momentu pomisli kako je sva ta izrečena fantazmagorija istinita.
Iskreno, od gužve nisam mogao da priđem i čujem reči sa kojima je zvanično otvorena izložba.
Ali, večeras je sve izazivalo oduševljenje.
Katalog! Na svetskom nivou! Dobija ga
svaki posetilac! Bravo.
Užasavam se domaćih izložbi, na koje
dnevno zaluta dva tri posetioca, a kataloge prodaju za novac kojim mogu da platim najnoviji roman
Barnsa, ili Hornbija.
Večeras, čak nije bilo dovoljno
kataloga, a naznačeno je kako je štampan u 1000 primeraka. Gužva.
Tek u impresumu spomenutog kataloga
(preskromno) je napisano da je autor svih terkstova kustos, idejni tvorac, menadžer, piar,… Maja
Živanovi. Naravno, samo prva reč od nabrojanih stoji u impresumu, ostalo sam
lično dodao, jer je sve ovo drugo učinilo da večerašnja izložba bude spektakularna.
Gospođa Živanović je svakom autoru
posvetila vema koloritan tekst. Koliko stručan (pa ona se godinama u svom
novinarskom radu bavi likovnom umetnošću), toliko pun elokventnosti (po tome je
znana). Možda je ovo početak njenog esejističkog pisanja o likovnoj umetnosti,
tvrdim da bi joj to donelo podrške i pohvala, jednakih onim koje je večeras
pobrala,.. I koje će tek da stignu.
Valjda je večeras otkriveno da je za dobru, uspešnu, popularnu izložbu ,…
kratka čarobna formula M. Ž.
Znači, reči na otvaranju nisam čuo, slike,
osim nekih desetak, a to je isti
procenat ukupne postavke, nisam mogao da vidim.
Gužva.
Rećiće neko, pa o čemu ovaj piše. Pišem
o gužvi. Pišem o ljudima koji su uneli adrenalin u pet soba Legata, koje su već
bile ispunjene onom spomenutom alhemijom.
Želeći da se, pola sata nakon otvaranja, sklonim od te iste gužve, krenuo sam ka izlazu, niz stepenice, a uz stepenice
su se pele desetine i desetine novopridošlih posetilaca. To treba da se zabeleži… Još jedan razlog da
se ovo ovde i ovako napiše.
Dogodio se Septembarski salon… I dok su
mi se u glavi uobličavala sećanja i nezadovoljstva i pitanja… Čuh od pisca i
slikara, i poznavaoca svega beogradskog,
Miše Kravceva…: Ovo je kao stara “Cvijeta Zuzorić.”
Da, sinoć je bilo kao nekada u
“Cvijeti.”
Pa zar ima lepšeg komplimenta za autore,
za idejnog tvorca?
A slike.. Pa, slike ću da gledam narednih
dana. Izložba traje do kraja septembra.
Na Oktobarski salon sam prestao da idem
kada su mi prvi put zatražili novac za ulaznicu. Novac. Pa novac dajem samo za
slike na transverzali... Ermitraž – Metropoliten…
Pa i Kravcev je svedok, u “Cvijetu” se
odlazilo svaki dan dok traje izložba… Imalo je šta da se vidi i u čemu da se
uživa… Tu se učilo, otkrivalo, informisalo,… tu se družilo, živelo.
Tokom septembra u Kući Legata ima šta da
se vidi i u čemu da se uživa.
A ako i ove godine ulaznice za
Oktobarski naplaćuju, neće me tamo biti. Na kraju,
posle ovakvog Septembra, Oktobar mogu i da preskočim.
posle ovakvog Septembra, Oktobar mogu i da preskočim.
Uostalom 1 : 0 za Septembar.
Vidimo se u Kući Legata.
David Naum
David Naum
Od istog autora, a na druge teme iz oblasti
umetnosti:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.