petak, 8. rujna 2017.

Fantastičnih 6. Izlozba, Kuća Legata, Beograd. Maja Živanović, Željko Tonšić, Zoran Velimanović, Milan Tucović, Željko Đurović, Sergej Aparin i Vladimir Dunjić. #fantasticnih6, #vladimirdunjic, Piše David Naum.



Desilo se nešto izuzetno.

Sedmog septembra 2017. U Kući Legata u Knez Mihajilovoj ulici, svojoj mašti na volju, a i na neosporno znanje i umeće,  pustila je Maja Živanović. (draže mi je parafraziranje narodne izreke od gramatike)

A šta smo dobili?
Dobili smo Septembarski salon! Fantastičnih 6.
Možda prepotentno zvuči. Priznaću, smatram sebe tolikim grešnikom, da i   prepotentnost  rado upražnjavam
Desio se spektakl, nešto što oni, koji prate umetnička dešavanja, retko viđaju. (Predhodna rečenica jasno govori da nisam mislio samo na likovna dešavanja.)
U pitanju je šest slikara:  Željko Tonšić,  Zoran Velimanović, Milan Tucović, Željko Đurović,  Sergej Aparin i Vladimir Dunjić, sa svojom likovnom alhemijom, predstavljenoj u pet soba legata. Da, alhemija. Razlog iznad svih da me privuče.
Nisam, u celosti,  pogledao izložbu, nisam čak čuo ni reči njenog otvaranja, čak i ne znam  ko se oglasio i ko je koga spominjao i zahvaljivao.  
Ubeđen sam, ovo otvaranje je bilo drugačije od drugih. Onih gde par ljudi hvali umetnika, a on ćuti pored njih (skrštenih ruku), ne znajući gde da gleda dok ga hvale, pa još u jednom momentu pomisli kako je sva ta izrečena fantazmagorija  istinita. 
Iskreno, od gužve nisam mogao da priđem i čujem reči sa kojima je zvanično otvorena izložba.  
Ali, večeras je sve izazivalo oduševljenje.
Katalog! Na svetskom nivou! Dobija ga svaki posetilac! Bravo.
Užasavam se domaćih izložbi, na koje dnevno zaluta dva tri posetioca, a kataloge prodaju za  novac kojim mogu da platim najnoviji roman Barnsa, ili Hornbija.
Večeras, čak nije bilo dovoljno kataloga, a naznačeno je kako je štampan u 1000 primeraka. Gužva.
Tek u impresumu spomenutog kataloga (preskromno) je napisano da je autor svih terkstova  kustos, idejni tvorac, menadžer, piar,… Maja Živanovi. Naravno, samo prva reč od nabrojanih stoji u impresumu, ostalo sam lično dodao, jer je sve ovo drugo učinilo da večerašnja izložba bude spektakularna.
Gospođa Živanović je svakom autoru posvetila vema koloritan tekst. Koliko stručan (pa ona se godinama u svom novinarskom radu bavi likovnom umetnošću), toliko pun elokventnosti (po tome je znana). Možda je ovo početak njenog esejističkog pisanja o likovnoj umetnosti, tvrdim da bi joj to donelo podrške i pohvala, jednakih onim koje je večeras pobrala,.. I koje će tek da stignu.
Valjda je večeras otkriveno  da je za dobru, uspešnu, popularnu izložbu ,… kratka čarobna formula M. Ž.
Znači, reči na otvaranju nisam čuo,  slike,  osim  nekih desetak, a to je isti procenat ukupne postavke, nisam mogao da vidim.  Gužva.
Rećiće neko, pa o čemu ovaj piše. Pišem o gužvi. Pišem o ljudima koji su uneli adrenalin u pet soba Legata, koje su već bile ispunjene onom spomenutom alhemijom.
Želeći da se, pola sata nakon otvaranja, sklonim od te iste gužve, krenuo sam ka izlazu, niz stepenice, a uz stepenice su se pele desetine i desetine novopridošlih posetilaca.  To treba da se zabeleži… Još jedan razlog da se ovo ovde i ovako napiše.
Dogodio se Septembarski salon… I dok su mi se u glavi uobličavala sećanja i nezadovoljstva i pitanja… Čuh od pisca i slikara, i poznavaoca svega beogradskog,  Miše Kravceva…: Ovo je kao stara “Cvijeta Zuzorić.”
Da, sinoć je bilo kao nekada u “Cvijeti.”
Pa zar ima lepšeg komplimenta za autore, za idejnog tvorca?
A slike.. Pa, slike ću da gledam narednih dana. Izložba traje do kraja septembra.
Na Oktobarski salon sam prestao da idem kada su mi prvi put zatražili novac za ulaznicu. Novac. Pa novac dajem samo za slike na transverzali... Ermitraž – Metropoliten…
Pa i Kravcev je svedok, u “Cvijetu” se odlazilo svaki dan dok traje izložba… Imalo je šta da se vidi i u čemu da se uživa… Tu se učilo, otkrivalo,  informisalo,… tu se družilo, živelo.
Tokom septembra u Kući Legata ima šta da se vidi i u čemu da se uživa.
A ako i ove godine ulaznice za Oktobarski naplaćuju, neće me tamo biti. Na kraju,
posle ovakvog Septembra, Oktobar mogu i da preskočim.
Uostalom 1 : 0 za Septembar.

Vidimo se u Kući Legata.

                                 David Naum


Od istog autora, a na druge teme iz oblasti umetnosti:


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

Tu smo (Stani ženo, stani) - David Naum

Zadrhti još jednom na meni kao list breze koji se okreće oko sebe. Lepršaj opušteno pred tajfunom strasti, jer ni jedn...