Sarma. Njeno Veličanstvo Sarma je nešto
sa čim se veoma često podičimo strancima. Na stranu priče je li to naše
nacionalno jelo, ili ne… U takve diskuije ne ulazim, na čelu sa onom pričom o
nebesnosti onih što su jeli viljuškom, kada je čuveni Barbarosa…
Nedokazana priča, … a viljuška kupljena
najverovatnije od mletačkih trgovaca…
Elem, da se vratim na temu… Sarma,…
ovdašnja,… nije ni turska, ni iranska, ni indijska… Ne može da bude, zbog
svinjskih rebara, a sarma bez svinjskih rebara… Pa to nije sarma.
Šta ću, kod mene počela sezona.
To određuje kiseli kupus. Kada mi se
kupus ukiseli, počinje umetnost. Nisam od onih koji kupuju kiseli kupus. A za
vikend stavljam novu turu kupusa… od njega će da se prave sarme za Božić… I sve,
tako, redom… Bitan je da bude svež sve do apriula… Ne očekujte da ovde pišem
recept… Kod mene ni jedan recept ne postoji… Kulinarstvo za svoju dušu je
trenutna inspiracija… Pa zar neko misli da listovi bosiljka, peršuna, mirođije,
ruzmarina,… nisu sveže ubrani na terasi…
Piateće neko zašto u dva suda… Ne umem
da napravim manje od četrdesetak sarmi, a manje ne bi bilo dovoljno za ukućane…
Pravilo jedan; Sarma se jede, dok se ne
pojede.
Pravilo dva; Nakon svakog zalogaja brišu
se usne… (sem ako ne volite da vam se na odeći vidi jelovnik)
Fotografiju skuvanih sarmi ne mogu da
pokažem,… iz više razloga. Teško je “uhvatiti”
trenutak kada su kuvane i onaj sledeći, kada u jurišu nestaju sarme. Drugi
razlog je strah da bi se pred tom “umetničkom instalacijom” (izraz naših
likovnjaka) namah stvorio red onih za koje bi samo stali listovi kupusa sa dna
šerpe.
Njeno Veličanstvo Sarma je nešto sa čim
se diče i profesionalni kuvari. Ponose se i domaćini koji pozivaju po pola
hiljadarke gostiju…
Jeste li negde čuli pesmu o pečenju, ili
ćevapčićima?... A o sarmi???
Tačno, pesma je šund?
Najverovatnije što je Umetnicima ispod
časti da sarmu opevaju.
Tačno… tako prozaično zvči… Sarma!... U
ušima mi je mlađani disharmonično prourbano
(namerno) akcentovani glas: Je li to ono od kiselog kupusa?...
Uz to ide treptanje, “prevrtanje očiju,”
I prateći glas: Bljak!
Moja melenkost kaže samo jednu reč:
Pomiriši!
Na sarmu treba da se misli u septembru.
Tada počinju pripreme… Kupus u bure…
I za nju su potrebne tri stvari. Dobar
kupus, dobro meso i ljubav. Jer onaj ko ne voli ljude kojima sprema, nikada
neće napraviti dobru sarmu.
I sarma se ne kuva, sarma se krčka. Tek
tada dobije dušu, prenese joj se deo duše onog ko je sprema.
A da bi se totle došlo, tu je već
potrebno dosta nevažnog znanja…
Kada neko počne da mi priča da je “majstor”
za sarme postavim pitanje: Znaš li šta je drot, krafindl, kitnikez… Nabrajam
tako neke reči koje nemaju ništa zajedničko sa kupusom, mesom i… Što dobijem
više tačnih odgovora, sigurniji sam u onu početnu priču o sarmama.
Ne trudim se da vas ubedim u svoje umeće…
I previše je onih koji ovo što je na fotografiji čekaju.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.