petak, 26. srpnja 2019.

David naum, Priča o učitelju
















PRIČAO UČITELJU 

Priča ide ovako:
             Jedan golobradi mladić priđe starcu koji je sedeo na seoskom trgu, i u jednom dahu reče: „Guru*, hteo bih da ti budem učenik. Pristaješ li da sa tobom krenem na put?“ Kako pravila i običaji nalažu, starac prista, i njih dvojica krenuše nepoznatim putevima. Godine su prošle nakon tog susreta i mladiću su već počele da se pojavljuju sede dlake ukosi i bradi. Jednog dana, nakon dugog sedenja,  na trgu sela za čije ime se niko od putnika nikada nije raspitivao, posle višesatnog ćutanja, u senci stoletnog stabla, jer je sve oko njih zamrlo, u tišini popodnevne omorine, čovek koji je odavno prestao da bude mlad, obrati se starcu pored sebe, rečima koje je dugo pripremao: „Guru, verno sam te služio godinama. Zajedno smo prošli mnogim prašnjavim i kamenitim putevima, bili među ljudima koji su nam se klanjali i zajedno bežali od razjarenih seoskih pasa. Nekada smo danima tražili izvor pitke vode, a često nismo lako nalazili sklonište od višednevne kiše. Prao sam naše jedine dotije*, krpio sandale i čekao da nam neka dobra seljanka udeli  šaku pirinča. Sve se svodilo da onome ko zatraži savet od nas, kažemo sve što znamo i pomognemo koliko možemo. Primali smo i zahvaljivali se na onome što bi nam svojom milošću udelili. Zahvalio bih ti se na svemu učinjenom do sada i krenuo bih sam svojim putem.
Nakon tih odabranih reči i dugo sklapanih rečenica zaćuta.
Starac tog dana nije progovarao. Nije čak progovorio ni kada je počelo da sviće narednog dana. To je bilo dovoljno da čovek pored njega uzme svoju praznu prtenu torbu i odmakne se par metara, još neodlučan kojim putem da krene. Tog trena mu priđe jedan bosonogi dečkić, obrativši se rečima: „Guru, pristaješ li da ti budem učenik i krenem sa tobom na put?“
 Onaj kome je pitanje bilo upićeno klimnu glavom i njih dvojica kretoše.             
Starac pogledom isprati njihove siluete, koje proguta vrela daljina prašnjavog puta i osetivši blaženstvo kao nikada do tada, pun umora sklopi oči.  

* Verski i filozofku učitelji, koji  lutaju indijskim potkontinentom, a koje ondašnje stanovništvo smatra svecima.
** Tradicionalna nošnja, sastavljne od nekoliko metara platna, koje se na poseban načinobavija oko tela.


Priču objavio portal Opisteno:

 https://opusteno.rs/knjizevni-kutak-f21/prica-o-ucitelju-david-naum-t39116.html


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

Tu smo (Stani ženo, stani) - David Naum

Zadrhti još jednom na meni kao list breze koji se okreće oko sebe. Lepršaj opušteno pred tajfunom strasti, jer ni jedn...