subota, 21. siječnja 2017.

Skupština Opštine "Stari Grad" 2017. Demagogija sa uvertirom i tri čina.





DA LI JE OVO 
SOCIOLOŠKO - KULTUROLOŠKA CRTA 
KOJA DELI VAS I NAS?
Ili po N-ti put pesma "Vređanju nema kraja"

Demagogija je nešto što se proteže u beskonačnost. Tu ne važi Euklidova geometrija, jer je i vanvrmenska i vanprostorna. Za energiju demagogije ne važi ni ona Ajnštajnova  E = mc².
U nekad, modernokulturološkom Beogradskom Bermudskom trouglu, Grmeč – Šumatovac – Lipa je i ova zgrada na fotografiji. Skupština Opštine Stari Grad. A pred njom, vidi se, kućice za pse i mačke, hrana. Sve novo. Nova ćebad unutra, nove porcije za hranjenje, jasno, pune  granula.  Likovni umetnici bi rekli "instalacija," kao na izložbi, niko ne dira, ništa se ne pomera.  Sve je to vrednost jedne „obične srpke plate“. Profesorske.  E sada ću tu prosečnu srpsku platu da povežem sa jogurtom, koji je na fotografiji.
ZNAM!
Neko ko ima malo više inteligenciji u toj Opštini će na moje pitanje da odgovori kako za to nije dat novac, već da je to  „neko donirao“. Ali i na takvu vrstu demagodije imam odgovor.
Gospodo, sigurno ste došli u ovaj grad sa kartonskim koferom, u ranim jutarnjim satima, nakon celonoćnog putovanja vozom. Ili ste dojurili političkim "audijem", kao preko-potrebni kadar.  Protrčali ste ulicama, jer vas je polupraznog kofera bilo sramota. Nije problem u koferu, nije problem ni što ste došli, nije problem što niste imali povratnu kartu, problem je u onome što ste doneli u svojoj duši. Doneli ste filozofiju: „Nas je malo, ali smo dobro raspoređeni!“
Nije vas malo, Gospodo. Osećaj je da vas ima milijarda, kao Kineza. Nije ni to bitno. Nije bitno što takvi čupaju mikrofone u Skupštini, što potežu pištolje na studente i taksiste, što nam objašnjavaju gde su kore od banana, kao bi ih zaobišli. Nemojte reći kako sa svim tim nemate ništa zajedničko, vi ste produkt toga.
Vi očigledno nemate kućne ljubimce. A iako ste to pokušali, ubeđen sam, razbežali su se od vas. Koje to mačke piju jogurt, čak i da je PKBov. Zar mislite da  prija nekom psu jogurt. A čudi me da na jelovniku nema kukuruza i sena. Jer je ista verovatnoća da se na ovom mestu, osim pasa i mačaka,  pojave i zec i srna.
Vi ste novodošli, jer bi imali  saznanje da se u Bermudskom trouglu ne okupljaju psi i mačke. Tu su nekada bili muzičari, od rokera, do narodnjaka, tu su se kretali oni koji su pisali za Radio Beograd, Politiku. Sve je to rasterano.
Kulturološki je Beograd, ne srozan, već uništen.  Ubili ste u nama optimizam, zaboravili smo šta je radost, trujete nas izmišljenim mukama komšija iz Ex Yu, a uvek ste spremni da iz zavejanih automobila iznosite decu, dok 20 policajaca i gorila čuva leđa. Vaši automobili mogu svuda, čak i do zavejane dece, samo da biste se slikali, samo da biste pokazali svoju humanost, pa makar bila i  preko kućica za pse i mačke.
Znam da Vam je počela kampanja za nove Izbore. Ali da nas ganete svojim dobročinstvom preko maca i kuca je najprizemnije. Da ste okačili na ovom istom mestu, na panou, 50 fotografija kučića koje ste razmestili po dvorištima „Starog Grada,“ OK, prošlo bi kao jučerašnji burek. Ali ovakvo „paradiranje“ je samo odraz Vašeg primitvizma, koji ne sagledava da ste nam dosta toga ljudskog već uništili, ali inteligenciju NE.
Uništavate nam ponos decenijama. Stajali smo u redovima, krali ste nas preko banaka, delili ste vekne hlebova na Trgu Republike, kao karte za propale pozorišne predstave.  Nema prometnijeg mesta, slažem se.  Svakog dana,  zbog deset autobuskih linija koje imaju stanice na 20 i 40  metara od ovog mesta, izađe bar desetak hiljada ljudi. Šta mislite koliko od njih nema svojoj deci da odnese ovakvu bocu jogurta.
TAČNO. Moje je pitanje demagoško! Krajnje demagoško.
Ali na demagogiju niko ne može adekvatno da odgovori rezonom, jer je demagogija nadrezonska.
Vi ste tu nauku usavršili na privatnim fakultetima. Doktorirali ste je. I naravno da kod većine prolazi. Kod one većine koja Zna gde je Knez, ali nikada nije kročila u Kolarac. Ova zadnja rečenica je samo metaforika. I Vi i Mi znamo na šta mislim.
Ponoviću Vam svoju rečenicu: Bravar je išao u Operu, a Vi nikada nećete ni saznati ko je komponovao "Otelo" i po čijem tekstu.
Tu je kvaka!
Mora Vam se odati priznanje kako ste se dobro rasporedili, sa sličnima, sličnima u duši koji su, na žalost, sa nama  popili prvo pivo i popušili prvu cigaretu baš u tom „Bermudskom trouglu“. Pronašli ste se, po mirisu, alavosti, nezajažljivosti, bezobrazluku, intelektualnom i kulturološkom huliganstvu.
Jer srodne duše se privlače.
Tako postadosmo Vi i Mi. Vi koji nam poturate kućice u znak saosećanja i pažnje sa kučićima i mačkama lutalicama, kojima smo Mi najsličniji, jer nas decenijama doživljavate baš tako!
Da li znate koliko u vašoj Opštini ima samohranih majki, koje su profesori (da ne pričamo o manje plaćenim profesijama) Jeste li se setili njihove dece. Jeste li eventualnog donatora uputili na njih. Da toj deci jednom čokoladom ulepšaju januarske praznike.
Demagoško pitanje, zar ne???
Imam za vas još 999 demagoških pitanja, ali ne bi Vas dotaklo ni jedno. Znam!
Vaši su mediji, plaćate ih skupštinskim novcem, da bi izveštavali, a zapravo dali ste majmunu bananu koju ćete odmah oduzeti ako se ne bude sve vreme smejao od sreće što Vas ima za gospodara. I što Vas u stopu prati po autoputevima, zavejanim kolonama, prati vas i na pišanje, a i na sranje, ovde i u svetu.
Srozali ste nam  verski i nacionalni ponos, sopstvenu državu  posmatramo kao neku trotoarku, koja se prodaje svakoj belosvetskoj vucibatini za sitan novac, sebe doživljavamo kao te kojima udeljujete kućice i jogurt, ali nam inteligenciju nećete ni za milimetar smanjiti, udarajući nas macolama Vašeg primitivizma.

Naprotiv, oštrite je!

                                                                                                 David Naum

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

Tu smo (Stani ženo, stani) - David Naum

Zadrhti još jednom na meni kao list breze koji se okreće oko sebe. Lepršaj opušteno pred tajfunom strasti, jer ni jedn...